Zbog nedovoljne čvrstoće i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i pričvrstiti na drveni ram. Do 18. st. ramovi su pravljeni od četiri letvice, tzv. “blind ram”, preklopljene na krajevima i spajene ljepilom, drvenim ili metalnim ekserima. Napetost platna koja vremenom slabi nije se mogla podešavati pa su uvedeni u upotrebu kajl-ramovi. Oni su na krajevima tako obrađeni da pri zajedničkom spajanju čine čvrst pravokutni sklop, s mogućnosti pomicanja. U tu svrhu se u svakom kutu postavljaju drveni klinovi, kajle, pa odatle i naziv kajl-ram. Letvice su od mekanog, odležalog, prosušenog drveta, pravilnih godova ( 1. klase ), dok je za velike formate najbolje koristiti lamelirane elemente.

Profil rama mora biti prilagođen formatu i “radu” platna kako bi ispunio svoju zadaću.

Drvene kajle su pločice koje se prave od tvrdih vrsta drva. Stavlja se dužom stranom uz letvu na koju naleže a zatim se zakucava onoliko koliko potrebe nalažu, za vrijeme slikanja. Ovakvim razmicanjem kutova ram se može povećati u oba smijera za cca. pola centimetra na dužni metar.