Platno treba zaštititi i s naličja od djelovanja vlage, sumpornih isparenja iz zraka koji s vlagom daju kiseline, prašine i čađi koji apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. Kroz povijest slikarstva koristile su se voštano-smolne smjese, slojevi tutkalom, šelakom ili nekom drugom smolom. Na nekim Ticijanovim platnima naličje je obrađeno gustom tutkalno-krednom preparaturom. Danas se najviše koristi ljepljenje čvrstog papira na poleđinu rama ili čvrsti ram s napetom gazom koji je uvučen u žlijeb na unutrašnjoj ivici letvica rama, a preporuča se masni papir jer neprima vlagu i odbija insekte. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajuća zaštita.